wicked_angel

Budim se u vrtlogu tame, mržnje i odanosti. Ustajem iz kreveta i padam. Iste noćne more ali sve jače i istinitije. Plavi zidovi postaju crni iz stropa curi krv, miris truleži para mi nosnice. Ne hodam po tamnom sagu već po truplima. Raskomadanim, blijedim truplima. Oči su im pune suza i gledaju me. Čujem plač djece, pozive u pomoć, krikove. U zraku se osjećaju oćaj, beznađe i patnja. Kao da sam ponovo rođen izlazim kroz vrata a na zidovima krv, na podu trnje, na stropu žohari. Na drugom katu djeca plaču nad svojim roditeljima iz jednog razkomadanog trupla izlaze crni kukci.  Na prvom katu zidovi su prošarani meni svetim imenima napisanim krvlju. Izlazim i borova više nema. Na njihovom mjestu samo pepeo. Par crknutih pasa na putu do parka. Svuda se osjeća prisutnost Gospodara. Strci, žene,djeca, muškarci kao posijani leže grcajući se u krvi. Vlastitoj krvi. Pogledao sam nebo a na njemu nema zvijezda ni mjeseca. Samo dva velika crvena ok koja kao da se smiju dok gledaju mrtve ljude prosute svijetom. Mrtve nevjernike. Nema ničeg živog na putu. Šapaji se šire mrakom.  Aloe Nefastus. Njihovi se povici čuju izdaleka. Kao da siju strah. Rijeka teče dalje. Krvavi most je lagano urušen, a rijeka teče dalje bez riječi ne mari za sve što se događa na njenoj krvavoj površini. Nije ju briga što trupla plove njenom površinom. Nemesis se smije u daljini. Kaotičan svijet oko mene.  Boghanik kopa tunele u mom srcu dok gledam kako se Ognjeni plesači spaljuju na trgu. Sve je odvratno, kaotično. Puno smrti mržnje i uništenja. Sviđa mi se. Dom je tamo gdje ga stvoriš. Pa i u tvojoj glavi. Našao sm dom koji mi priliči. Slažete se??

aaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaa

aaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaa

aaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaa

               Nema nič novo. Nism niš više skuren nek inače. Likvy mi je malo pre rekel da sam napušen. Ne vidim lika celu vječnost a on odma veli: ti si malo... i mahne pred očima s rukom prema dole. Nema već ničeg ke bi me razveselilo kad sam u depri.hmmmm. da neke sam htel reći. Ke se tiče onog komentara koji je potpisam s cura koja t voli. Pa ak ovo ćitaš savjetujem da pročitaš.... zapravo da ti ponovim  ja sam Sotonist, nacist, ustaša zapravo, skoro svi starci mojih frendova bi bili najsretniji da me vide pregaženog. Tak da razmisli pa mi se javi.....da bokkkkkkkkkkkkkkkk

                                 La la svijet

   Šećem parkom oko mene vatromet boja koje se prelijevaju. Presretan sam. I ta mi sreća godi. Rijetko sam tako sretan. Ljudi su maleni i gledaju me dok letim iznad njih poput luđaka, a ja im se smijem, nije me briga što šapuću, bmk. Hodam prema svom odrdištu potpuno lak kao da bi mogao poletjeti i ostati na nebu od samo malo sreće. Napokon sam ju ugledao bila je ljepša nego inače jer sad sam bio sretan. Dok smo se ljubili poletjeli smo u nebo. Kupali se u mjesećini, šetali oblacima, ljubili se na zvijezdama. Ispunjavali su me sreća i mirnoća, osjećaji koje sam već bio zaboravio.

   Oblaci su postajali sve blijeđi, mjesec je nesajao, zvijezde su odlazile. Padali smo na zemlju. Ja sam propao duboko u hladnoću i tminu. U hladnoj spilji čekao sam smrt. Bukkeni su mi se smijali, topla tamnocrvana krv slijevala mi se preko očiju, glava mi je pucala. A oni se smiju i udaraju me. Želim da me ubiju, vičem. Na kraju jedino mi je ostala molitva Gospodaru. Odjednom vatra. Prekrasna crvena vatra oko  koje kruže Demoni. Podđavli tjeraju Bukkene i oni bježe u svoje tunele i zatvaraju ih. Demoni hvetaju neke Bukkene i odvode ih Podđavli će ih mučiti duboko u podzemlju u čast Gospodaru. Arhidemoni se smiju dok Podđavli razapinju male Bukkene i muče ih dok ne umru. Prekrasna simfonija krikova i plača.

    Budi me nekakav pas. Ležim u parku neda mi se ni pomaknuti. Sve me boli, gledam u nebo. Nema ni  mjeseca, ni zvijezda, ni oblaka. Noć je hladna i tamna, rasvjeta ne radi, samo jedna svjetiljka titra polako se gasi.  Shvaćam da sam psjetio La la svijet. Iz čije sam ljepote bačen u Pandemonium. Prekrasno mjesto tame i sjene. Mjesto na kojem obitavaju bića prognana iz legendi, bića gadnija od najgadnije stvari koju ste vidjeli, podlija od najgorih ljudi koje ste upoznali, okrutnija od vaše mašte, tamnija od vaših najtamnijih snova i zlobnija od svega za što ste čulu i o čemu ste čitali. Želim vam lijepe noćne more!!!

  CYNOSURE Unprepared, like it never happened before. But it's the 13th time, now I'm sure I'll never learn! Untamed instinct, tormenting myself by thirsting for you. Again I'm in no-man's land, you're my Cynosure... I follow. Why are we so slow? Why can't we stop this pain inside? All monsters here, inside my spine... One more part replaced, regenerative thirst in return. Regardful, but still it pins me down each time! I'm drained and empty, a shell of your love, and now you hate me. Cause there's no me left, my gift is burning... No escape, no sound... and it all slows down. No light, no heartbeat in me... lost in you. And there's no me left in you... Why? Why can't we stop this pain inside? All monsters here, inside my spine... Why can't I stop this pain inside? Time won't pass by me, not this time!

Spot za to pjesmu je cenzuriran na žalostL. Al ga možete skinuti na fatherband.com preporučam jer je spot zakon. Ljudi su iz Splita inače. Neznam ke da vam napišem. Neznam ke...neznam. Ova pjesma me savršano opisuje kad sam loše volje. A vas??!! E da mrzim ljeto i jer su svi zaljubljeni!!osim mene. Mrzim mrzim! To je uglavnom to!!1 hail

             Želio bi letjeti i vidjeti sunce. Želio bih biti sretan ali sam prestrašen. Želim živjeti želim voljeti ali put iz Pakla je predug. Ipak jedina vjera koju vrijedi slijediti je iz Pakla. Moram podjeći od života, sad znam da moram nestati mislim da je pogrešno što svaka suza ima okus gorčine jer ipak mi smo ovdje s različitim uvjerenjima a kušnje koje nam Gospodari zadaju su različite ali kod kršćana su čak i slatke možda. Njihov bog nema autoriteta zato sam ga napustio kad idem pokraj crkve ili kad se nađem u njoj ja to smatram vrijeđanjem boga on mi ne može ništa. Odkad sam Sotonist imam više sreće više mržnje više patnje viš se ne bojim smrti nego ju jedva čekam. Stara ne skopča niš ke neću i sve je jednostavnije. Jedini problem na neki način je ke nikad nisam bil zaljubljen. Od kad vjerujem u Gospodara nemrem zadržati vezu duže od par dana jer obično prevarim curu al nije me briga jer nisam zaljubljen. Anđeli u mojoj duši pretvorili su se u Demone. Neznam kuda idem tražim mir u glavi ali nema ga. Na sva pitanja odgovaram s ne znam. Moj Gospodar je Gospodar kazne i patnje zbog toga Ga treba slušati i pokoravati Mu se. Nevjernici će gorjeti Vjernici će Mu se klanjati. Nitko Ga neće nadvladati. Crne suze plaču anđeli kad izgube dušu dobru, crne suze ja ću piti i s njima ojačati.

E luca ovo je zadnji

    Sve sam dublje u tami i gubim se neznam kud ću tražim prijatelje a većinom pronalazim izdajnike na putu sam za Pakao i prekasno je da se vratim da se ponovo nađem na putu s prijateljima na putu bez žalosti i nesreće ali za taj put je prekasno prepustiti se struji je najlakše. Čekam sam u mraku, nema ničeg samo jebena kiša. Palim čik i razmišljam o stvarima kao ono gore. Takva mi se sranja uvku u glavu i već sam sav sjeban. Jebeno je hladno, ja pokušavam skopčati ova usrani život. Krenuo sam dalje. Tražim nekog poznatog al nikog nema. Nitko me ne želi vidjeti. Cjeli jebeni život slušam da sam nesposoban da sam samo teret drugima.  Slušam to od obitelji prijatelja i ljudi na cesti. Mozak mi se smije jezik me izdaje šake padaju. Više se ne sjećam s kim sam pio cijele noći. Tko je zamnom plakao kad sam otišao od njih? Nitko. Opet krivi prijatelji pogrešno društvo??! Ne. Par ljudi može reći da me poznaje. A jedan je jebeno mrtav. Zašto se sranja događaju meni nisam bio tako loš. Sad tek vidim kolilo sam se iskvario gdje sam završio. Svaki se dan svađam sa svojim odrazom u zrcalu jer vidim jebenog luđaka vidim budalu vidim jebene propale snove vidim Sotonista koji nemože proći kroz grad da ga murja nešto ne pita a netko ne dobaci sa strane pitanje dal jepijan ili nafixan ili napušen.  Ležim na podu i razmišljam mogu li se dići. Bljuje mi se i mislim da je ovo najgore što mi se dogodilo. I tako svaki jebeni dan.  Zašto svi imaju neke ekipe a ja doma sam pijem pušim i mrzim. Sve me to svaki dan sjebe čim vidim neki jebeni podsjetnik da se moram vratiti doma se rastužim. Hoču crknuti. Koji kurac delam ovde jebo mater!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!sz5e

Kad me vide prvo me pitaju na čemu sam. Zatim tko me razljutio da imam takve oči. Nije mi ništa nitko me nije razljutio popio sam dvije pive i zadovoljan sam. Ali ko mi vjeruje?? Nitko. Na kraju sam skopčao da stvarno hodam kao nekakav zombi kao da tražim nekog kome ću razbiti glavu. Izgubio sam se. Našao sam se u jebenoj gomili i tražim izlaz a nemogu ga naći. Kako mi se to kvragu dogodilo??!! Presta sam biti ja. Što me sjebalo. Takva me jebena pitanja natjeraju da stavim nož na venu i želim se ubiti svaki dan pržiljavam s osjećajima na koje sam se naviknuo. Mržnja, strah, očaj, patnja. Kad ostanem sam u mraku na pet sekundi javljaju se ti osjećaji i sve su jači. Kamo da idem na putu sam za Pakao vjera mi jača iz dana u dan nisam siguran gdje sam i kako ću se vratiti. Sve mi se to kovitla u glavi. Poput impulsa osjećaji udaraju i napadaju me. Zašto ja moram biti  tako sjeban zašto mi nije lakše, vrtim se u jebeni krug....................................................pun mi je kurac toga i tako se vraćam na početak.............

.......................................................................

.......................................................................

.......................................................................

.......................................................................

.......................................................................

   Tvoj Dado je pička i svi bi se složili s tim. I ti to znaš Luca. On je preslab da podnesi i smrt kućnog ljubimca. HA, HA, HA, HA, HA!!!!!!! Ovak mi je bolje. Svima bi bilo niš mi ne smeta i nebi me zasmetala ni moja smrt. Ke si delam???

Vidiš niko me zapravo ne pozna takvog kakav jesam. Kad god nisam doma sam sretan. Al kad se vratim oko mene je odjednom mrak. Sve ke osjećam je mržnj i gađenje. A zapravo mrzim sebe više nek staru. Gadim se sam sebi. Ovo sam postal i neću biti drukčiji. Neću opet sam sebe tješiti i govoriti bude bolje. Ne već me nema takvog nema već vjere u mene. Nije da se smatram boljim. Ne samo mislim da je zlo jače od sveg dobrog ne svijetu. Ja sam sa svojim zlom jači i od vašeg židovskog kralja. On je obično pseto duh koji se naziva svetim je Casper sam je postal malo pohlepan. A bog je bradavičasta svinja.

Kad ti vlastita stara 14 godina pili da si niškoristi da te mrzi i da si plod Vraga. Pa to i postaneš. I ljepo je sad svaka njezina uvreda zvuči ko pohvala. Da imam djelić Gospodareve snage na 5 sekundi svi bi židovi crknuli h takvoj patnji da isus nije bil ni umoran prema toj boli. Vjernici bi se zadavili vlastitim jezicima a Sotonisti bi dobili svoje kraljevstvo!!!!!! Za kraljevstvo božje morem reći samo ovo: Nešto je trulo u kraljevstvu božjem, a to nije bog!!!! Ha, ha, ha!!!!!!!!

Jadan je bog koji se navješćuje kroz hrpu starih pijanaca i uzima robove za vjernike. U meni nema ni trunke poštovanja prema njemu. Nekima je san da postanu doktori, da poljube curu (ha, ha...), da vide boga jer nisu sigurni da postoji... itd... Moj je san da budem Arhidemon u Paklu!!! Da hodam Paklom dok mi se Podđavli klanjaju s puta. Moja će me vjera na posljetku možda i dovesti tamo.

Hladno srce

Nekad svjetla duša u tamu pala je dublju od mora višu od planina i hladniju od leda. Sad misli su u tami i lutaju do Gospodara Tame.  Udun ga čeka. Hinik ga mrzi. Odbačen od svjetla u tami se mrzi.  Bol je duboka njegov jad je velik utapa se u tami dok ne uništi svijet velik. Svijet koji ga mrzi, svijet koji ga prezire,  samo šuma crna ga voli u  šaptaje tihe on tužno plovi. Šapće mu Udun zove ga k sebi pod njim on sad tiho sjedi Udun je tu. Kroz dug hodnik vodi svog zarobljenika smrt ga čeka  Đavlov ponos i dika, umrjet će život beznačajan ostavit i Vragu na smrti zahvalit jer sad ga čeka plamen vječan hladno srce nek se vatrom ovjenča samo ga još Vrag voli jer on se njemu mol,i on ga sluša, on ga štuj,e s bogom on za svog Gospodara ratuje. Jer ljudi ga izdaš, neprijatelja bogu stvoriše i zbog toga padaju sve tiše!!!!!!!!!!

    Osjećam se jadno i patetično kao0 i uvijek.  Jedva čekam smrt ovako pijan, taj osjećaj nkon godina prakseiranja postaje prekrasan. Samo želim umrijeti, gorjeti u paklu i nikad ne vidjeti iste ljude. Katkad  želim biti netko, želim  živjet i probati biti poput drugih ali sve je to maska mrzim se i ponovno se želim ubiti. Mislim da bi većina ljudi rekla hvala bogu,  moji  „frendovi“ budu presretni, a moja stara bu imala zabavu. Možda nisam svima najbolji frend al ko je. Danas sam ostal sam sedeti h parku pokrj mene je prošlo strašno puno čkudi koje poznam samo 5 ih je je reklo bok. Po 10000 put se hoću hbiti a nemrem jer sam se naviknul. Ispod svake razine samopoštovanja sam pal, izgubil sam se u jebenoj šumi mržnje  očaja i niko me ne traži. Čujem samo ismijavanje, ruganje i plač ljudi oko sebe. Kad sam loše volje i nemrem se opet prisiliti na smijeh nekim glpostima ljudi me ispituju kaj mi je dal mi je zlo???!!! Mrzim sebe mrzim tebe mrzmvas mrzim sve mrzim ljude mrzim sva žćiva bića  odoh se ubit nakon ovog osta pun mi je kurac ove maske nekog veseljaka nema više gogya sad je ovd jebeni prayartes i pojel bum vam srce ak pitate ke mi je